Over the course of many years, without making any great fuss about it, the authorities in New York disabled most of the control buttons that once operated pedestrian-crossing lights in the city. Computerised timers, they had decided, almost always worked better. By 2004, fewer than 750 of 3,250 such buttons remained functional. The city government did not, however, take the disabled buttons away—beckoning countless fingers to futile pressing.
Initially, the buttons survived because of the cost of removing them. But it turned out that even inoperative buttons serve a purpose. Pedestrians who press a button are less likely to cross before the green man appears, says Tal Oron-Gilad of Ben-Gurion University of the Negev, in Israel. Having studied behaviour at crossings, she notes that people more readily obey a system which purports to heed their input.
Inoperative buttons produce placebo effects of this sort because people like an impression of control over systems they are using, says Eytan Adar, an expert on human-computer interaction at the University of Michigan, Ann Arbor. Dr Adar notes that his students commonly design software with a clickable “save” button that has no role other than to reassure those users who are unaware that their keystrokes are saved automatically anyway. Think of it, he says, as a touch of benevolent deception to counter the inherent coldness of the machine world.
That is one view. But, at road crossings at least, placebo buttons may also have a darker side. Ralf Risser, head of FACTUM, a Viennese institute that studies psychological factors in traffic systems, reckons that pedestrians’ awareness of their existence, and consequent resentment at the deception, now outweighs the benefits. | Vlasti u New Yorku su tijekom dugogodišnjeg razdoblja diskretno isključile većinu kontrolnih gumba, kojima se nekoć upravljalo semaforima na pješačkim prijelazima u gradu. Odlučili su da su kompjuterizirani tajmeri gotovo uvijek bolje rješenje. Do 2004. je manje od 750 od ukupno 3250 takvih gumba ostalo uključeno. Međutim, gradska vlast nije skinula isključene gumbe - potičući bezbrojne prste na uzaludno pritiskanje. Na početku su gumbi preživjeli zbog troška njihovog uklanjanja, no ispostavilo se da i isključeni gumbi imaju svrhu. Pješaci koji pritisnu gumb, rjeđe će prijeći cestu prije nego što se pojavi zeleno svjetlo, kaže Tal Oron-Gilad sa Sveučilišta Ben-Gurion od Negeva u Izraelu. Proučavala je ponašanje ljudi na pješačkim prijelazima i zaključila da su ljudi spremniji poštivati sustav koji se makar i pretvara da će uraditi ono što mu je naloženo. Isključeni gumbi uzrokuju ovakvu vrstu placebo efekta, jer ljudi vole misliti da imaju kontrolu nad sustavima koje koriste, kaže Eytan Adar, stručnjak za interakciju ljudi i računala na Sveučilištu Michigan, Ann Arbor. Dr. Adar je primijetio da njegovi studenti obično kad dizajniraju software, dodaju gumb "spremi" koji se može kliknuti, a koji nema nikakvu drugu ulogu nego da ulije sigurnost onim korisnicima, koji nisu svjesni toga da se njihovi klikovi ionako automatski spremaju. Zamislite to, kaže on, kao malu dobronamjernu obmanu suprotnu neizbježnoj hladnoći svijeta strojeva. To je jedna točka gledišta. Međutim, bar na pješačkim prijelazima, placebo gumbi imaju i tamnu stranu. Ralf Risser, ravnatelj FACTUM-a, Bečkog instituta koji proučava psihološke faktore u prometnim sustavima, smatra da svijest pješaka o njihovom postojanju i posljedično zamjeranje, sad nadvladava njihove prednosti. |