Spuštanje nedjeljom ujutro
Eto, probudim se u nedjeljno jutro
S glavoboljom u svakom položaju.
Pivo koje sam doručkovao nije bilo loše,
Pa popijem još jedno za desert.
Nakon toga pretresem odjeću u ormaru
I pronađem najčišću prljavu košulju.
Umijem lice i počešljam kosu
Te se sručim niz stepenice ususret danu.
Noć prije mozak sam prepušio
Cigaretama i pjesmama koje birah.
Ipak, zapalim prvu i gledam dijete
Kako se zabavlja udaranjem limenke.
Zatim prelazim cestu
I uhvatim nedjeljni miris nečijeg pečenog pileta.
Bože, to me vrati na nešto što izgubih
Negdje, nekako, usput.
Na pločniku nedjeljnog jutra,
Priželjkujem, Bože, da sam potpuno pijan.
Jer, ima nešto u nedjelji
Zbog čega se tijelo osjeća usamljeno.
I ne postoji ništa osim umiranja
Što je upola samotno kao zvuk
Uspavanog gradskog pločnika
I spuštanja u nedjeljno jutro.
U parku vidim tatu
S nasmijanom djevojčicom koju ljulja.
I zaustavim se pokraj škole vjeronauka
I slušam pjesme koje pjevaju.
Zatim se uputim niz ulicu,
A negdje daleko usamljeno zvono zvoni,
I odjekuje kroz kanjon
Kao iščezli snovi jučerašnjeg dana.